Na čemu mi je fokus?

Namjerno ću zaobići priču o prvim emocijama, baš zbog fokusa. Svi moramo proći emocionalnu ljestvicu, popeti se kako znamo, od straha i nemoći do prihvaćanja i radosti. Idem sada krenuti od radosti, kad sam već došla do nje.

Tko će to meni sa sigurnošću reći da moje dijete neće uspjeti?

Tko će to meni reći da je ono Božja kazna, pogreška prirode i slične rečenice s kojima smo se mnogi susreli? Onaj tko fokus stavlja na ono što ne razumije, na sve površne stvari koje vidi kao iznimno teške, strašne, nepremostive. Budite Vi u tom trenutku razumijevanje, ako već oni nisu. Možda nisu u stanju to biti zbog svojih uvjerenja, nema smisla kriviti ih.

O meni ovisi moja motivacija, o meni ovisi u kojem smjeru ću gledati i što ću prihvatiti kao istinu.

Ja biram dobar smjer, uz sve poteškoće. Ja sam ta koja biram radost, biram gledati sve što moje dijete može i biram biti beskrajno ponosna. Biram hoću li bistrom glavom, vedrim mislima, velikim srcem prolaziti kroz život sa svojim djetetom. Biram zamišljati ga sretnog, ispunjenog, zadovoljnog, uspješnog po njegovoj definiciji. Ja sam ta koja biram postaviti dobre temelje kao preduvjet za sve navedeno.

Nema toga što sretna mama, sretan roditelj, ne može s fokusom na dobro, na uspjehe, na napredak, na lijepe želje i ništa manje lijepu viziju budućnosti.

Služi li Vam čemu vjerovati u sve ono što Vam se ne sviđa? U sve loše prognoze? Promijenite fokus i brzo će Vas dijete oduševiti novim uspjehom. Nizat će se jedan za drugim, jer ste Vi ti koji birate ono što ćete gledati. To ne znači ignorirati sve ono na čemu treba raditi, sve ono što zahtjeva više pažnje. To znači vjeru u uspjeh i pomicanje granica. Nekome je pravilno držanje žlice ogroman uspjeh, a nekome će to proći gotovo neprimjetno i lako, stvar je percepcije i stavljanja u kategorije „teško“ i „lako“. Jednako su važne. Od situacije je važniji način na koji ćete se s njom nositi.

„ Mijenjajte pogled na stvari i to u što gledate će se mijenjati.“

Djeca su prirodno sretna, lako stave fokus na lijepo. Samo trebamo to ponovo naučiti i mi!

 

Autorica teksta: Kristina Mrkonić