Kućica za lutke, oko koje se susreću mašta i kreativnost, radost i veselje, san je vjerojatno svake djevojčice.
Dođe period u životu djeteta kada je pažnja usmjerena na simboličku igru, koju svakako treba poticati jer ima brojne dobrobiti za razvoj govora, koncentracije, socijalnih i motoričkih sposobnosti, empatije, organizacije i komunikacije.
Izrađivanje kućice za lutke od kartona može biti izazovan, neuredan i dugotrajan proces, ali gledajući glavni cilj, osmjeh i sreću djeteta kojemu je namijenjena, svaki korak čini motiviranijim i kreativnijim.
Kućica za lutke za dijete s teškoćama u razvoju malo se razlikuje od kućice koja bi se napravila za neurotipično dijete upravo zbog mogućeg kašnjenja u motoričkom, kognitivnom i senzornom razvoju. Nužno je paziti na određene detalje kako bi se igra učinila što lakšom i samim time frustracija djeteta svela na najmanju moguću razinu prilikom igre, a samim time i odustajanje od igranja.
Osvrnemo li se na izgled kućice za lutke za dijete bez teškoća u razvoju, možemo uočiti kako su prostorije uglavnom male, duboke i niske, namještaj je pun detalja, lako se ruši i klizi iz ruke, te su poprilično šarenih zidova i namještaja (posebice ako ih sami izrađujemo).
Zašto je to problem djetetu s teškoćama u razvoju?
Evo nekoliko primjera:
- Ukoliko je prostorija duboka i niska, dijete će zbog motoričkih poteškoća srušiti namještaj dok pokuša dosegnuti neki predmet, što vrlo lako može dovesti do negodovanja, ljutnje i odustajanja od igre. A to nikako ne želimo, i možemo spriječiti na način da prostorije budu visoke i plitke.
- U kućicama za lutke je obično namještaj lagan, šaren, ima previše detalja, lako se sruši i pokida. Dijete tijekom igre ima potrebu pomicanja namještaja, taktilnog proučavanja, rastavljanja na dijelove, bacanja što mu je suvišno, organizaciju po svojim idejama, što svakako treba poticati jer pozitivno utječe na djetetov razvoj. Kako prilikom svake igre ne bi morali lijepiti, uređivati, popravljati, nužno je predvidjeti aktivnosti djeteta i doskočiti im na vrijeme na način da se koristi drveni namještaj ukoliko je moguće, dijelovi da se dobro zalijepe jedan za drugi da ne dođe tijekom igre do kidanja (To može dovesti do frustracije i odustajanja od igre kod djeteta, a to ne želimo!), pomični dijelovi (npr. stolice) mogu se fiksirati kuglicama od plastelina što sprječava prevrtanje i omogućuje veselije igranje. Na prozore i vrata je dobro zalijepiti duže ručkice kako bi djetetu bilo lakše otvoriti i zatvoriti (npr. ručkice od papirnatih slamčica zalijepljene vrućim ljepilom). Isto tako je poželjno da prozori i vrata budu u drugoj boji zbog lakšeg uočavanja.
- U tipičnim kućicama su obično zidovi i namještaj šareni. Kako bi se dijete lakše fokusiralo na igru, najbolja opcija je izrada jednobojnih zidova i podova u svijetlim tonovima zbog većeg kontrasta s namještajem koji na taj način djetetu postaje uočljiviji jer mu zidovi ne ometaju pažnju.
S obzirom da ovaj način igre s kućicom za lutke razvija brojne segmente djetetova razvoja, idealna je prilika da se i roditelj uključi u igru i na taj način ga potiče. Mogućnosti su velike, od imenovanja predmeta u kući, njihove uporabe, sastavljanja rečenica, izdavanja naloga (npr. Stavi tatu da sjedi na stolicu u kuhinji. Otvori prozor. Zatvori vrata. Luka se penje stepenicama. Lucija se ljulja u dvorištu.) do slaganja namještaja, organizacije i novih ideja.
