Bespućima interneta-možemo li od šume vidjeti stablo?

Taj svemoćni Google – sve zna. Kad je rođen moj omiljeni glumac, hoće li se ove jeseni nositi kaubojske čizme i koliko se otopio ledenjak na Grenlandu. No, koliko su to važne informacije za naš svakodnevni život? Ili još bolje pitanje…Zapitamo li se ponekad koliko su te informacije zaista točne ili istinite?

Znate li kako ta famozna tražilica funkcionira? Ako upišete neki pojam, zašto i kako vam kao prve stranice izbacuje baš te koje vidite? Naravno, tu nema nikakve slučajnosti. Nama korisnicima je mašinerija koja stoji iza svake stranice s velikim brojem pregleda naprosto nezamisliva. I to je sasvim u redu ako smo na razini trivijalnosti iz svakodnevnog života, ali svi mi na internetu tražimo i mnogo bitnije informacije koje posredno imaju utjecaj na naše zdravlje te na zdravlje naše djece.

Kako razlikovati točne i potvrđene znanstvene činjenice od raznih informacija i teorija koje nalazimo na internetu. I kako ih uopće pronaći?

Kako funkcionira objavljivanje relevantnih znanstvenih radova?

Znanstveni radovi se ne objavljuju na popularnim web stranicama i Internet portalima, premda se oni često na njih pozivaju. Znanstveni radovi se objavljuju u časopisima koji su razvrstani unutar znanstvenih baza podataka. Pri tom široko rasprostranjene tražilice poput Googla nisu način na koji se oni mogu pronaći i pročitati (jedan manji broj se može naći preko Google znalca). U Hrvatskoj pretraživanje znanstvenih baza podataka ide preko Nacionalne i sveučilišne knjižnice, ali nije dostupno širokoj javnosti već znanstvenoj zajednici.

Što su znanstveni časopisi?

Znanstveni časopisi su specijalizirani samo za jedno znanstveno područje. Da bi se rad objavio u znanstvenom časopisu prolazi vrlo stroge recenzije i ocjenjivanja recenzenata koji su vrhunski stručnjaci za određeno područje i koji su i sami već cijenjeni autori iz istog područja. Studije koje se koriste da bi se nepobitno utvrdila neka teza moraju biti nasumične, dvostruko slijepe, na ispravnom uzorku ispitanika, dugogodišnje, s obično ponovljenim („follow up“) istraživanjem nakon određenog broja godina. Ako nije tako, i dalje ostajemo u fazi teze, a ne dokazanih činjenica.

Želim naglasiti da postoje i brojni loši časopisi koji se deklariraju kao znanstveni i na prvi pogled se ni po čemu ne razlikuju od cijenjenih časopisa, kao i radovi koji se u njima nalaze, jer imaju uobičajenu formu. Međutim, ne prolaze potrebne recenzije, tako da informacije koje nam takvi časopisi serviraju ne mogu se smatrati točnim i nepobitno dokazanima. Oni najčešće imaju radove u otvorenom pristupu kako bi promovirali svoje stavove i/ili ostvarili bolju zaradu, ali se oni nikad ne pronalaze unutar znanstvenih baza podataka.

Najznačajniji časopisi na svjetskoj razini također su dodatno rangirani pomoću tzv. faktora značajnosti koji govori o važnosti radova koji se u njemu objavljuju unutar znanstvene zajednice. Osim toga, vrhunski znanstveni radovi su obično dosadni, nerazumljivi i teški za čitanje osobama koje nisu dobro potkovane baš iz tog područja.

Dakle, što od svega ovoga trebate zapamtiti i primijeniti?

  1. Dobro pročitati i odvagnuti mnogo različitih objava o nekoj temi (i one prve objave koje iskaču, i one stote). Nije loše otvoriti se različitim pristupima nekoj temi, i u znanstvenoj zajednici vrlo često godinama nema konsenzusa oko nekog problema, ali treba sagledati sve aspekte i onda razmisliti o porijeklu, ishodima i dokazima jedne, druge ili treće teze. Kao što jedna lasta ne čini proljeće tako i jedan pročitani autor i jedna knjiga nije dovoljna da stvorimo objektivno mišljenje o nekoj temi.
  2. Obavezno se informirati o osobi ili osobama koje su autori postova, blogova, stranica… Što tu osobu čini kvalificiranom za neku temu.
  3. Imati na umu da vrlo napadno i agresivno istupanje u promoviranju određenih stavova nije način funkcioniranja znanstvene zajednice i iza takvog istupanja najčešće stoji neznanje ili neki drugi (uglavnom komercijalni) motivi.
  4. Uvijek se zapitati ZAŠTO? Pri tome ne morate Vi znati odgovoriti na to pitanje, već onaj koji izvješćuje o nekoj temi.

Uzimajući u obzir sve navedeno, na ovoj stranici autori će pročešljati šumu umjesto Vas, pratiti najnovije spoznaje i cijenjene autore iz područja biotehničkih i drugih znanosti te podijeliti najbitnija saznanja i dostignuća o Down sindromu na jednostavan i razumljiv način.

Autorica: doc.dr.sc. Valentina Obradović

Svojim dugogodišnjim radom u sustavu znanosti i visokog obrazovanja iz područja biotehničkih znanosti, polja prehrambena tehnologija, kao dio Edukacijskog centra za Down sindrom, prenosit će svoja znanja s ciljem unaprjeđenja zdravlja kroz poboljšanje prehrambenih navika, a time i kvalitete života osoba s Down sindromom.

Više o stručnom i znanstvenom radu doc.dr.sc. Valentine Obradović možete pročitati OVDJE.